Objavljeno: 13.04.2013.

Izmijenjeno: 13.04.2013.

Na UNESCO-vom popisu svjetske nematerijalne kulturne baštine odnedavno su uvršteni dubrovačka Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, zatim lepoglavska, hvarska i paška čipka, dvoglasje tijesnih intervala Istre i hrvatskog Primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana, procesija “Za križen” na otoku Hvaru te godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva. Hrvatska je na konferenciji UNESCO-a u Abu Dhabiju na listu zaštićene svjetske nematerijalne baštine uspjela upisati sedam svojih kulturnih fenomena i time je postala zemlja s najviše zaštićenih kulturnih fenomena u Europi. Na svijetu dulju listu imaju samo Kina, Japan i Koreja.

Za uvrštenje u UNESCO-v popis prijavljeno je više od stotinu kulturnih fenomena, a Hrvatska je prijavila njih 16. Ovoga puta na listu se nisu uspjeli naći bećarac – tradicijski instrumentalno-voklani napjev, obrt za izradu reklji iz Gradišta, nijemo dinarsko kolo, ličko prelo, tradicijski jurjevski običaji iz Turopolja, medičarstvo u sjevernoj Hrvatskoj, pokladni ophodi iz Međimurja, priprema tradicijskog jela soparnik i sinjska Alka.
Tradicija feste sv. Vlaha

Tradicija feste sv. Vlaha duga je više od tisućljeća, točnije 1037 godina, a počela je 972., godinu nakon što je taj svetac, prema legendi, spasio mletački napad na Dubrovnik. Sv. Vlaho živio je u 4. stoljeću, bio je biskup u Sebasti u Armeniji. Istaknuo se kao liječnik, dobročinitelj za siromašne i bolesnike.
Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva

Zvončari su najpoznatiji ophodnici stočarske pokladne magije u Hrvatskoj, a najbogatije zvončarskim skupinama je područje Kastavštine. Uz Halubajske zvončare (Marčelji i Viškovo), djeluje još nekoliko skupina iz Brega, Brguda, Mučića, Muna, Rukavca, Zameta, Zvoneća i Žejana. Zapadni zvončari imaju više manjih zvona oko pojasa, lice im je otkriveno i na glavi nose klobuk sa zelenilom i papirnatim raznobojnim cvijećem (krabujosnica), dok istočni zvončari nose velike (teriomorfne) maske i jedno veliko zvono.

Višestoljetna tradicionalna procesija “Za križen” na otoku Hvaru

Višestoljetna tradicionalna procesija “Za križen” na otoku Hvaru održava se u noći s Velikoga četvrtka na Veliki petak kada nekoliko tisuća vjernika s tog otoka i gostiju za križem propješači 27 kilometara. Procesije iz svih šest hvarskih župa kreću navečer, bez susretanja putem. Na čelu procesije ide križonoša u pratnji pomoćnika, dva pratitelja koji nose velike svijećnjake, dva glavna pjevača i više odgovarača koji pjevaju Gospin plač. Svi članovi pratnje odjeveni su u bijele bratimske tunike. Župnik u župnoj crkvi blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. Nastanak procesije vezan je uz raspelo Svetog križića, koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj katedrali. U arhivu postoji zapis kako je križić za čuvanja u kući Nikole Bevilaqua, tijekom nemira između pučana i plemića 6. veljače 1510. godine prokrvario. Od tada na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa, a prvi pismeni zapis o procesiji datira od 16. veljače 1658. godine.
Tradicija tijesnih intervala Istre i hrvatskog Primorja

Tradicija tijesnih intervala Istre i hrvatskog Primorja u trajnom je fokusu hrvatskih istraživača tijekom čitavog 20. stoljeća. Ivan Matetić Ronjgov usustavio ju je 20-ih godina pojmom istarske ljestvice, razlikujući njezina četiri osnovna tipa, no od 80-ih pojedini su istraživači uveli pojam tijesnih intervala jer bolje naznačuje kompleksnost tonskih odnosa u toj tradiciji. Specifičnim se značajkama izdvajaju četiri podstila u okviru tradicije tijesnih intervala: kanat, tarankanje, bugarenje i diskatno dvoglasje , tipična su glazbala sopele (sopile, roženice), mih, pive, dvojnice, šurle i cindra, a najkarakterističniji plesovi balun (balon) i polka.

Godišnji proljetni ophod ljelje iz Gorjana

Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana pokraj Đakova izvodi se na Duhove, a prate ga slikovite narodne nošnje s bogato kićenim visokim kapama na glavama i sabljama u rukama.
Lepoglavska, hvarska i paška čipka

Nakon uvrštenja na UNESCO-v popis lepoglavska, hvarska i paška čipka trebale bi zasluženo mjesto dobiti i u budućem Ekomuzeju čipke i čipkarstva u Lepoglavi. Idejni projekt tog muzeja predstavljen je prije pola godine u Europskom domu u Zagrebu. Muzej bi trebao predstavljati lepoglavsku, hrvatsku i europsku čipkarsku baštinu. Ideja je da se za potrebe muzeja obnovi jedna od zgrada u blizini pavlinskog samostana u Lepoglavi, u kojoj će se tri kata preurediti za stalni postav, galeriju za povremene izložbe, dječji muzej čipke, radionicu za restauraciju čipke i tekstila i druge sadržaje. Prvi muzej čipke u Hrvatskoj trebao bi pridonijeti promociji i očuvanju lepoglavske, paške i hvarske čipke kao fenomena hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Uz to, čipka će biti predstavljena i kao europski fenomen nastao na prostoru današnje Italije i Belgije u 15. stoljeću.
Izvor:

Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo kulture
www.min-kulture.hr